Dokle da se mrzimo, dokle da vrijeđamo jedni druge??
A zbog čega? Zbog različitosti...
Pa svugdje u svijetu ljudi raznih vjera, raznih rasa žive u miru, u slogi, zašto to samo nije moguće na brdovitom Balkanu?
Sinoć je bila utakmica u Splitu, rukomet Hrvatska - Srbija, i po fb čitam uvredljive komentare na račun jednih i drugih, pa dokle više tako?
Najgore od svega je što te komentare pišu djeca, koja nisu bila ni rođena kada je rat bio i kada se izdešavalo to što se izdešavalo. Sve neki "veliki Srbi", "veliki Hrvati", "veliki Bošnjaci" a ne znaju da im u toj mržnji prođe pola života.
Zar nas nije sramota da kada god naše reprezentacije igraju jedna protiv druge, umjesto da to bude nešto lijepo, naše utakmice su "utakmice visokog rizika", zar to nije sramotno, sramotno i žalosno.
I takve utakmice jedva čekaju mladi da tamo šire nacionalizam, mržnju i da se tuku po trebinama.
Dok u svijetu njihovi vršnjaci uživaju u životu, raznim izlascima, provodima, naši tinejdžeri su zatupljeni mržnjom prema komšijama.
Svugdje u svijetu je normalno da momak i djevojka zajedno idu na utakmice, kod nas je to nemoguće, kod nas je nemoguće na utakmicu povesti dijete, jer nikada ne znaš kada će neka budala napraviti incident i povrijediti ljude oko sebe.
Ja sam iz Bosne, moje djetinjstvo je bilo nikakvo, najljepše godine djetinjstva su protekle za vrijeme rata, u strahu, po raznim skloništima, uz razne tragedije i smrtne slučajeve. I sada nakon svih tih godina ja ne mrzim ni Srbe ni Hrvate.
Ne mogu ja mrziti narod neki, jedino što mogu mrziti su nečiji postupci. Ako ja koji sam izgubio i djetinjstvo i neke članove porodice u ratu mogu preći preko svega i mogu da ne mrzim nikoga, kako to ne mogu ovi današnji balavci koji nisu bili ni rođeni tada.
Mnogi naši ljudi na Balkanu ne znaju razliku između nacionaliste i patriote i misle da su patriote ako mrze pripadnike drugih vjera i nacija.
Zar i nakon 23 godine od završetka rata tolike tenzije postoje, zar i nakon 23 godine Mostarci ne smiju slobodno da šetaju svojim gradom, jedni ne smiju u "hrvatski dio Mostara" a drugi ne smiju u "muslimanski dio Mostara"
Zar i nakon 23 godine nazivamo jedni druge balijama, četnicima i ustašama??? Zar je to napredak neki? Pa zar ova današnja djeca ne bi drugačije trebala biti vaspitana i odgojena?
Dokle više da svakodnevno gledamo razne grafite mržnje po okolnim zgradama? To radi ta omladina koja ne zna šta je rat, koja u tome vidi neku utjehu.
Zar ne bi bilo ljepše da naša djeca budu sretna, bez mržnje, bez nacionalizma, pa zar ne vidite da nam to političari rade namjerno. Da se ne bi narod pobunio zbog njihovog nerada, oni narod zavađaju i tjeraju na mržnju.
Moramo nastaviti živjeti, moramo preći preko svega što se dogodilo, ne kažem da trebamo zaboraviti ali jednostavno za naše dobro moramo preći preko toga ukoliko mislimo da imamo normalan život.
Nema komentara:
Objavi komentar